Učenicima koji su „odrasli na tehnologiji” često nedostaje sposobnost šireg razmišljanja i rješavanja problema.
U srcu Silikonske doline (California) postoji škola u koju zaposlenici kompanija kao što su Google, Apple i Yahoo šalju svoju djecu. Ali, iako je u digitalnom središtu Amerike, u toj školi nema ni jednog pametnog telefona ili bilo kojeg drugog ekrana.
Umjesto toga, učitelji u Waldorf School of the Peninsula preferiraju iskustveni pristup učenju koji je u snažnom kontrastu s trendom ispunjavanja učionice najnovijim elektronskim uređajima.
Zašto Internet otežava stjecanje znanja i stvara plitke umove?
Školska pedagogija naglašava ulogu mašte u učenju i zauzima holistički pristup koji integrira intelektualni, praktični i kreativni razvoj učenika.
No činjenica da roditelji koji rade za najmoćnije tehnološke tvrtke, dovodi u pitanje vrijednost računala u obrazovanju i postavlja pitanje – je li futuristički san o visokotehnološkim učionicama doista u najboljem interesu novih generacija?
Globalno izvješće OECD-a kaže da oni obrazovni sustavi koji su uložili velika sredstva u računalnu opremu “nisu doživjeli nikakvo posebno poboljšanje” u rezultatima PISA testova iz čitanja, matematike i znanosti.
Najbolji obrazovni sustavi, poput onih u istočnoj Aziji, vrlo su oprezni u korištenju tehnologije u svojim učionicama, stoji u izvješću. Učenici koji koriste računala vrlo često postižu lošije rezultate od onih koji ih koriste umjereno.
Udruga Waldorfskih škola Sjeverne Amerike objašnjava da njihov pristup koristi “vremenski provjerene istine o tome kako djeca najbolje uče”.
Učitelji potiču djecu na učenje kroz umjetničko izražavanje i razne aktivnosti poput slikanja, crtanja, umjesto učenja informacija s računala. Ovaj kreativniji pristup obrazovanju oživljava nastavu, pa je mnogo učinkovitiji od prikazivanja niza slika učenicima na ekranu.
„Lekcije vam pokazuju učitelji, a ne roboti, koji ne brinu samo o obrazovanju djeteta, već i o njima kao pojedincima“, poručuju iz Udruge. – Čega se sjećate iz učionice kad ste bili dijete? Uobičajeni odgovor je: razredni izleti, laboratorijski pokusi ili lijepe priče. To su stvari koje ostaju s vama 50 godina kasnije.”
Waldorfske učionice dizajnirane su tako da se učenici osjećaju opušteno i ugodno, s prirodnim drvenim stolovima i biljkama. Ideja je otkloniti učinke računala i potaknuti snažniji angažman nastavnika i učenika tijekom nastave.
Jedan od razloga zašto roditelji koji rade u digitalnoj industriji za svoje dijete biraju školu s niskim ili nikakvim udjelom tehnologije je taj što takve škole uče djecu inovativnim vještinama razmišljanja koje zahtijevaju mnogi poslodavci. Učenicima koji su „odrasli na tehnologiji“ često nedostaje sposobnost šireg razmišljanja i rješavanja problema.
Sarah Thorne, ravnateljica škole Acorn u Londonu, također dovodi u pitanje pretpostavku da će ograničavanje ili eliminiranje tehnologije iz učionice negativno utjecati na buduću zapošljivost učenika.
Učenicima mlađim od 12 godina zabranjeno je korištenje mobitela i računala u školi, a zabranjeno im je i gledanje filmova ili TV programa u bilo koje vrijeme, uključujući praznike.
Cilj je postupna integracija elektroničkih uređaja u djetetov razvoj, a učenicima je dopušteno gledanje televizije kada navrše 12 godina i to samo dokumentarnih filmova koje su prethodno odobrili njihovi roditelji. Internet je potpuno zabranjen do 16. godine – kod kuće i u školi, a računala se mogu koristiti samo u sklopu nastavnog plana i programa za djecu stariju od 14 godina.
Sarah Thorne tvrdi da su učenici pozitivno reagirali na ograničenja. Mlađi cijene priliku za igru, a adolescenti koji su u tu školu prešli iz tradicionalnih škola priznaju da su sada sretniji.